U ovom mjesecu obilježava se dan humanosti. Poznat je odgovor starogrčkog filozofa Diogena kad je s upaljenim fenjerom usred bijelog dana hodao ulicom i time izazivao čuđenje prolaznika, od kojih ga je jedan upitao: „Što radiš?“. Diogenov odgovor bio je: „Tražim čovjeka“. Toliko stara rečenica, kao i mnoge druge starogrčke misli aktualne su i danas. Kao da i postaju sve aktualnije. Današnje je društvo obilježeno brzim promjenama, konzumerističkim navikama i mnogim krizama (u geografskom, gospodarskom, društvenom području) i digitalizacijom koje gradi neki drugi svijet u kojem prevladavaju druge vrijednosti. Samoaktualizacija; imati, a ne biti; građenje i razvoj mikro društvenih svjetova; digitalna komunikacija i briga za vlastito dobro zamjenjuju solidarnost, nesebičnost, požrtvovnost, skrb za druge i opće dobro. Mnogi ljudi u takvom svijetu ostaju sami i neprimijećeni, a osobito starije osobe i osobe u nepovoljnijem položaju. No, često to bivaju i članovi naših obitelji, a posljedice toga vide se i u povećanom broju razvoda i slabljenja funkcije obitelji. U akademskom svijetu vidimo pad interesa za studiranje humanističkih znanosti te se suočavamo s velikim interesom za razvoj analitičkog i kritičkog mišljenja, ali bez ključnog nastavka – djelovanja za popravak i unaprjeđenje zatečenog stanja. Humana zvanja su i dalje veliki svjetionik u ovom novom društvu koje podsjećaju na ono bitno: poštovanje ljudskog dostojanstva i skrb za dobro čovjeka i to djelovanjem, a ne samo riječima. Obilježavanjem dana humanosti podsjećamo da i mi možemo biti „heroji“ današnjeg društva, ponajviše time što ćemo vidjeti i poslušati osobe oko sebe i pokušati učiniti bolje društvo za sve. Pa i naše najbliže. Stare i mlade, na kojima ovaj svijet ostaje. To je i temeljena misija našeg Veleučilišta koju nastojimo ostvariti svojim radom i tu poruku šaljemo svima – čovjek je najveća vrijednost našega života.
Valentina Šipuš, mag.rel.ped.i kat., sv. spec. soc. pol., pred.
Skip to content